Pozorište „Studio K“ (Budimpešta)
Režija: Mate Heđmegi
Katica kreće.
Drugi stepen, šetnja.
Neprekidno hodanje, do jedinog mogućeg stanja istine.
You are my angel.
Četvrti stepen.
Bring me love.
Prepreke. Neuzvraćenosti.
I don’t care if it hurts.
Samo ići napred. Brzo hodanje.
Šesti stepen.
Trčanje je požuda.
Zaljubljenost je izdržljivost.
Izdržljivost je trčanje.
Trčanje nas je učinilo ljudima.
Deseti stepen.
Love you, love you, love you.
Riba da pliva...ptica da leti...čovek da trči…
Neprekidno trčanje, do jedinog mogućeg stanja istine.
Idi, Katice.
Love you, love you, love you.
Ni pevajuće cajzle iz zovine krošnje oterati nećeš…
Idi, Katice.
Love you, love you, love you.
Dvanaesti stepen.
Istrpi, haj‘, i Katicu iz Hajlbrona…
Istrpi, haj‘.
Idi, Katice, idi.
I wish I was special.
Staje Katica na traci za trčanje.
What the hell am I doin’ here?
I don’t belong here.
Četrnaesti stepen.
She run, run, run, run.
Glavni lik, Melita Palagi, balansira na tankoj liniji između zaslepljene istrajnosti i očaja, uz pomoć svog pubertetskog elana. Ova drama se vrti oko njene snažne volje i njene zadivljenosti jednim muškarcem…
Mate Heđmegi predstavlja svet u kom caruju muškarci, koji žene kontrolišu čas ljubavlju, čas zahtevima. U ovakvom svetu, Katica može biti samo žrtva… (Marton Hajnal, szinhaz.net)
Sudar filozofske bajke i fizičkog treninga ne smatra se novom idejom u svetu mađarskog pozorišta; Mate Heđmegi se suštinski vezuje za forme fizičkog teatra, sa sposobnošću da svoje ideje pretopi u lirske forme, stvarajući savršen balans između mete i fizike. (Ema Rosnaki Varga, Art7)
Igraju: Melita Palagi, Gabor Nađpal, Katalin Homonai, Danijel Lovaš, Lajoš Špilak, Julija Njako, Adrijan Šamudovski
Prevod: Gizela Petra Sabo
Scenografija: Ana Fekete
Kostimografija: Ester Kalman
Muzika: Bernadet Tar
Dramaturg: Kata Đarmati
Video dizajn: Mate Bredan
Zvuk, video: Maćaš Janko
Svetlo: Ninet Berta
Asistentkinja režije: Viktorija Maćaš
Fotografije: Ester Gordon
Trajanje: 01:45